Bosna i Hercegovina
Tekst i slike:
Emir Vučijak
Brdski biciklist, autor knjige “Vodič za brdski biciklizam u Bosni i Hercegovini”, potpredsjednik Biciklističkog saveza BiH, voditelj projekta “Bike4Life”
Većina biciklista nakon što nabavi brdski bicikl, kacigu i potrebnu opremu, suoči se sa istim problemom: “A kuda voziti?”. Špartati uzduž po gradu, od Vilsonovog šetališta do Vrela Bosne koristeći pločnike i “biciklističke staze”, pa čak i malo istraživati Stojčevac i okoliš začas postane dosadno. Nakon prvih nekoliko vožnji biciklist shvati da može više, da su desetak-dvadeset kilometara koji su se činili poduhvatom u stvari mačji kašalj. Onda se “zakači” za neku iskusniju ekipu, ode u prirodu i oduševi se ljepotom, društvom i cijelim ugođajem.
Za one koji žive u Sarajevu, počinju da se bave brdskim biciklizmom ili to tek planiraju, evo malog prijedloga deset lijepih tura oko Sarajeva. Dužine i vertikalni uspon navedene su aproksimativno jer postoji više opcija. Konkretne staze se nalaze na mtb.ba, a nije loše slijediti upravo ovaj raspored i postepeno kroz ovih deset staza steći zavidnu kondiciju.
-
Bentbaša
Nema tog bicikliste u Sarajevu koji se nije zaputio od Vijećnice, preko Bentbaše, starim putem za Pale koji je danas zatvoren za saobraćaj da skokne do Kozje ćuprije. Dionica je duga oko dva kilometra, gotovo neosjetno se penje i tu se već osjeti pomak u odnosu na skakutanje gradskim pločnicima. Zadrži li se biciklist na ćupriji nerijetko će ugledati kolege kako se vraćaju s druge strane. Sljedeće što većina učini je da se zapute tom uzbrdicom (nije sramota ni pogurati bicikl), nakon stotinjak metara dođu na ravniji dio i voze do kraja ulice. E, tu je već pogled na kanjon Miljacke zanimljiv. No, lijevo se oštro uzbrdo penje betonski put koji ima rukohvat. Savjetujemo da i uz ovaj uspon pregurate bicikl a onda se zaputite opet lijevo do kraja asfalta, potom trasom stare uskotračne pruge ka Palama. Do Pala ne možete stići jer je opasno prelaziti porušene mostove, pa ćete vjerovatno vožnju završiti ispred prvog ili drugog tunela, ili malo iza njih ako ih prođete, a svakako prije porušenog mosta. Ugođaj prirode je ovdje potpun. Naročito ljeti kad u gradu vladaju velike vrućine ovdje ćete se ugodno osvježiti. Ne trebate imati strah od mina niti divljih životinja, trasa puta je bezbjedna. Neka ovo bude vaš prvi off road odlazak u prirodu.
approx: dužina uspona 7 km, vertikalni uspon 80 m.
2. Dariva- Zmajevac-Barice
Sljedeća stvar koju kao novopečeni biciklist činite je test vlastite izdržljivosti i karaktera. Gdje drugo nego u vožnji uzbrdo. Pošto još ne poznajete off-road terene poželjet ćete se okušati u usponu na Zmajevac, ili čak do Barica. Nekima je ovo i svakodnevni trening, a za početnike prvi ispit. Savjetujemo lagano zagrijavanje na relaciji Vijećnica-Kozja ćuprija, potom povratak do skretanja za Darivu (kod velike stijene gdje uvijek ima penjača). Uspon uz Darivu je već zahtjevniji, savjetujemo lagan tempo i naravno oprez jer ste na gradskoj saobraćajnici. Lokalno stanovništvo je već naviknuto na svakodnevno prisustvo biciklista pa su vozači automobila oprezni, ipak držite se desne strane. Po dolasku na raskrsnicu za Faletiće, Hrešu ili Zmajevac nudi vam se više opcija. Jedna od njih je vožnja ka Faletićima do Škaljinog sokaka, potom lijevo ka Zmajevcu. Neka to bude vaš cilj. Fotografija za Instagram sa pogledom na grad i ponosni osmijeh.
Varijanta B ove ture je produžetak ka Baricama. Laganim tempom, vidjet ćete da uspon sa 580 (Vijećnica) na 960 m (Barice) nije nedostižan. Vožnja teče lagano, manjkavost je što ste na asfaltu, ali već uspon na Barice će vam podići moral. Svakako, i eritrocite jer ćete dio puta udisati miris borove šume.
approx: dužina uspona 9 km, vertikalni uspon 450 m.
3. Čavljak
Kad ste shvatili da do Barica i nije tako teško doći, prirodno, krenut ćete dalje. Asfaltni put vodi do doma na Čavljaku. U stvari, već iza prve krivine nakon parkinga na Baricama vidite makadamski put koji se odvaja desno. Slobodno ga istražite, on se blago spušta do iznad groblja u Faletićima. Naravno da je bezopasan po pitanju mina ili divljih životinja, a tu ćete sresti i šetaće. Međutim, vaš cilj je priroda, borovina, kamen i zemlja pod točkovima i nadmorska visina od oko 1200 metara. Od Barica do Čavljaka vodi asfaltni put popriličnog nagiba. Kad iz šume izbijete na čistinu i ugledate planinarski dom, savjetujemo kratku pauzu i prikupljanje snage za posljednji, završni uspon. Zadnjih sto metara je zbilja zahtjevno, pa nije sramota ni pogurati bicikl.
Dolaskom do kraja asfalta nameće se dilema da li popiti kaficu u jednom od dva planinarska doma i vratiti se nazad ili još malo istraživati. Preporučujemo ovo drugo jer tek ovdje, u stvari, počinje priroda. Ako krenete ravno uzbrdo makadamskim putem imate prvo hair česmu sa velikim deblom/koritom koja ljeti zna i presušiti, potom kratak oštar uspon i onda divnu trasu puta po ravnom. Držite se desne strane i staza će vas sama dovesti na polazište. Staza ovdje pravi krug dugačak oko dva kilometra, a njegov završni dio je prekrasan: vožnja širokim zemljanim putem kroz borovu šumicu. Taj miris ćete definitivno osjećati do kasno u noć.
approx: dužina uspona 12 km, vertikalni uspon 700 m.
4. Bukovik
Krug oko Čavljaka je u vama definitivno probudio interes za odlaskom u prirodu. Sad na asfalt gledate kao na nužno zlo. I kondiciju ste već poboljšali pa vam uspon do Čavljaka ne pada teško. Osjećate da možete dalje, želite okusiti pravu planinu. Kod katuna sa limenim krovom, tamo gdje ste zaokrenuli desno i vratili se na Čavljak, vidjeli ste da nekakva stazica vodi lijevo uzbrdo. Krenite njome, prvu dionicu od pedesetak metara pregurajte bickl i onda će vam se otvoriti poljana i vidici ka Bukoviku i Crepoljskom. Sad ste već u planini. Tu se otvaraju mnoge mogućnosti. Za početak savjetujemo da pored Spomenkove kafane produžite preko Pjeskovite ravni do raskršća za Bukovik (lijevo), Crepoljsko (desno) ili Skakavac (pravo nizbrdo). Krenete li ka Bukoviku put će vas dovesti do planinarskog doma u kojem se možete okrijepiti i raspitati za nastavak vožnje. U suštini, kojim god putem da krenete čim se počne spuštati to znači da silazite u grad i gotovo je svejedno gdje ćete izbiti. Ipak, opcija spusta makadamskim putem ka Nahorevu se čini najboljom. Sve do vodovodne stanice i rampe za park prirode Skakavac put je relativno bezbjedan, a dalje možete očekivati i automobile. Druga stvar na koju trebate obratiti pažnju je dugački spust i brzine koje se postižu. Početnicima savjetujemo oprez, naročito na oštrim krivinama da ne bi bilo izlijetanja. Takođe, nije naodmet povremeno zastati i odmoriti ruke od neprestanog kočenja.
Ono što je zagarantovano, to je adrenalin nakon dugačkog spusta do Nahoreva i osjećaj pobjede kad krenete ka Pionirskoj dolini. Alternativa je i spust preko Skakavca, možda još i bolji jer nudi kratki izlet do vodopada visokog 98 metara.
approx: dužina uspona 15 km, vertikalni uspon 1100 m.
5. Crepoljsko
Dok smo još na ovoj strani brdovitog Sarajeva spomenimo i vožnju preko Crepoljskog. Nekad je ovo bilo omiljeno izletište Sarajlija, naročito u proljeće kad je Trebević još vlažan i hladan. Energoinvestovog doma više nema, ali niču nova odmorišta, pa će se ljubitelji pastrmke iznenaditi kvalitetom te “divljači” iz Lovačkog doma. Da ne bude zabune, zbilja je pred vašim očima kuhar vadi iz potoka, i malo gdje ćete moći dobiti svježu ribu na 1400 metara nadmorske visine.
Do Crepoljskog najlakše dolazite vijugavim asfaltnim putem preko Hreše. No, kako serpentine i asfalt nisu baš pretjerano atraktivne, moguće je doći i preko Borija, tako što se na usponu uz Darivu odvoji preko mosta desno, potom oštro uzbrdo (i opet malčice guranja bicikla, samo hrabri i uporni voze tih stotinjak metara) a onda makadamskim putem do Hreše. Od Hreše put vodi dalje ka Crepoljskom, nažalost ponovo asfalt. Zgodna stvar ove ture je što u slučaju lošeg vremena, umora ili kvara začas možete turu skratiti bilo da se spustite u Gornje Faletiće, bilo da od Hreše produžite još malo pa preko kamenoloma, makadamskim putem izbijete na Barice. No, nastavite li put dalje uzbrdo, ubrzo nakon česme gdje svi pravimo pauzu, dočekat će vas pitoreskno selo i osjećaj prave planine, a iza njega raskrsnica za Vučju luku (desno) i Crepoljsko (lijevo).
Od te raskrsnice do vrha je nekih tri kilometra koji jesu malo dosadni ali ste nadomak cilja. Zadnja dionica je makadamska, potom slijedi spust. Za poznavaoce planine ljepša varijanta je pješačka stazica preko livada, ali i bez toga, spust makadamom do raskrsnice za Bukovik, Čavljak ili Skakavac bit će svakako zanimljiv. Odatle već možete birati kuda nazad u grad.
approx: dužina 16 km, vertikalni uspon 1150 m.
