Sadržaj
Bosna i Hercegovina
Tekst i slike:
Emir Vučijak
Brdski biciklist, autor knjige “Vodič za brdski biciklizam u Bosni i Hercegovini”, potpredsjednik Biciklističkog saveza BiH, voditelj projekta “Bike4Life”
Možda će se nekome učiniti neobično zašto o Treskavici pišemo u kontekstu brdskog biciklizma kad je ona zapravo raj za planinare, ali kako je riječ o jednoj od naših najljepših planina sasvim logično je da je posjećujemo i mi, brdski biciklisti.
Za razliku od planinara koji obično kreću iz sela Turovi, naša vožnja započinje u Dejčićima. Nekada je ovdje vodio makadamski put koji je sada asfaltiran, što svakako ne umanjuje ljepotu vožnje i uživanju u krajoliku, pogotovo u pogledu na vrh Bjelašnice koji ostaje u pozadini. Nakon prvog prevoja put nas dovodi do lokaliteta čudnog naziva: Kazani. Riječ je o prirodnom fenomenu na rijeci Željeznici gdje ona nakon nekoliko stotina metara mirnog toka ulazi u uski kanjon koji je izdubila u krečnjaku. Tu vrtlog vode u kamenu neodoljivo podsjeća na rad bubnja mašine za veš pa na neki način naziv Kazani i pristaje.
No, put nas vodi dalje do sela Turovi. E, od Turova već nastaju muke. Tačnije, nisu to baš neke prevelike muke ali ipak znoj izbija na čelo jer je put strm, makadam težak, sunce grije pa je poželjno napraviti tu i tamo pauze u sjenovitim mjestima. Svakako, najbolje kod jednog od dva doma usput gdje postoje i izvori studene vode. Voda će trebati, jer ovo je tura gdje kombinujemo bicikliranje i planinarenje.
Naime, kod mjesta Sustavci prestaje makadam a kreće uska planinarska stazica. Iako je na nekim mjestima ugodna za vožnju bicikom, dobar dio dionice je takav da se zbilja ne isplati gurati ga, pa obično na Sustavcu svoje dvotočkaše ostavljamo i put nastavljamo pješice. Samo hrabri i uporni će do Velikog i Crnog jezera dovući svoje bicikle. Stazica od Sustavca vodi kroz šumu pa je šetnja ugodna, a kako raste i nadmorska visina ni izlazak na osunčanu livadu nešto kasnije ne pada teško.
Bicikliranje i planinarenje
Jezera na Treskavici
Zapravo, tek po izlasku iz šume kad se ukažu obližnji vrhovi Treskavice a stazica preko travnate livade dovijuga do Velikog jezera otkrije se ona iskonska ljepota ove planine. Nema posjetioca koji sjedeći na uzvišenju ispred male kontejner-kolibe neće ustvrditi kako cijeli krajolik neodoljivo podsjeća na Švicarsku ili neki drugi dio Alpa.
A tek kupanje u jezerima na 1550 metara nadmorske visine… koji je to ugođaj. Teško je reći koje je ljepše: Veliko, koje sa svojih 150 metara širine, i oko 300 metara dužine ispunjava cijelu dolinu ili Crno jezero, smješteno kao gorsko oko unutar bijelih litica. Ma, prelijepa su oba, i vrijedna svake prolivene graške znoja.
Povratak
Nakon posjete jezerima slijedi planinarenje istom onom stazicom do bicikla koji kao da jedva čekaju da ih potjeramo. Spust makadamskom cestom je odličan, a planinare koji te, njima dosadne kilometre, savladavaju teškom mukom ostavljamo da uzdišu za nama. Naravno, opreza nikad nije dosta, a naročito pred kraj spusta prije sela Turovi. Tu je makadam težak, nizbrdica povelika i zaista treba maksimum opreza da se sve savlada. Nije sramota te posljednje metre ni sići s bicikla, što je mnogo sigurnije za početnike i tehnički manje sposobne bicikliste.
Posjetu Treskavici preporučujemo u ljetnjim mjesecima, najbolje u augustu kad je kupanje u jezerima vanserijski događaj. Ukoliko više vremena želite provesti u kupanju i izležavanju na suncu predlažemo start ture iz Trnova odakle se do Turova stiže začas, a ne iz Dejčića što je malo duža trasa. U svakom slučaju neka Treskavica bude izazov koji nećete propustiti ove sezone.
