Sadržaj
Bosna i Hercegovina
Tekst i slike:
Emir Vučijak
Brdski biciklist, autor knjige “Vodič za brdski biciklizam u Bosni i Hercegovini”, potpredsjednik Biciklističkog saveza BiH, voditelj projekta “Bike4Life”
Mnogi od nas podneblje Hercegovine podsvjesno vezuju za vrućine, krš i kamen, žarko sunce i sve ono zbog čega bi se teško odlučili na izlaganje naporu i vožnji bicikla. A zapravo je stvarnost sasvim drugačija: Hercegovina nudi obilje raznolikosti, klima je takva da čak i zimi a pogotovo u rano proljeće ili jesen predstavlja raj za bicikliste. Kad su naše visoke planine, pogotovo one u centralnoj Bosni prekrivene snijegom, kad su šumski putevi blatnjavi i neprohodni, kada se studen uvlači u kosti – u Hercegovini se osjeti miris Mediterana, raznoraznih trava i bilja koje svoje prve cvjetove izbaci mnogo prije negoli se u ostatku države priroda i počinje buditi. Upravo zbog toga volimo otići u Hercegovinu u rano proljeće, a jedna od takvih tura je posjeta dolini rijeke Trebižat koja sa svoja dva vodopada, Kravica i Koćuša, predstavlja pravi biser ovog kraja.
Dolina rijeke Trebižat, vodopadi Kravica i Koćuša
Na ovu turu obično krećemo iz Čapljine. Pošto je najudaljenija tačka vodopad Koćuša koji se nalazi čak iza Vitine pa će ukupna dužina ove vožnje iznositi oko 72 kilometra, mnogi će se prepasti tih brojeva odvagujući da li se mogu upustiti u toliku avanturu. Stoga prvi i veći dio vožnje radimo asfaltnom cestom preko Ljubuškog gdje i nema nekih većih uspona pa se kilometri savladavaju prilično brzo. Ono što je dobro, na ovom području su stanovnici i automobilisti već naviknuti na prisustvo biciklista i oprezni su u vožnji čak i glavnim cestama. Ipak, opreza nikad nije naodmet.
Ali krenimo redom. Prva znamenitost koja se može posjetiti je Mogorjelo, arheološki spomenik iz rimskog doba koji se nalazi u neposrednoj blizini Čapljine. Tu zadržavanje traje kratko jer nastavljamo dalje do vodopada Kravica. Već izdaleka ovo čudo prirode se čini monumentalnim, ali kako mu se približavate biciklom stazom koja se spušta do samog podnožja gotovo vam se čini da raste. I onda kad konačno dođete do vode, ostajete bez daha. Prosto je nevjerovatno kakva svježina se osjeti na ovom mjestu, koliko lijep je čak 12 metara široki prostor s kojeg se voda obrušava na visini od 28 metara. Većina posjetilaca se iznenadi da takvo što uopšte imamo u državi, jer mnogi zapravo dođu po prvi put.
Dolina rijeke Trebižat, vodopadi Kravica i Koćuša
Nakon pauze kraj vodopada Kravica slijedi vožnja preko Ljubuškog do Vitine, mjesta koje krije još jedan biser Trebižata: vodopad Koćuša. Iako manji od prethodnog, valjda zbog blizine do koje mu se može pristupiti, ovaj se čini možda i ljepšim a huk vode dramatičnijim. Pošto se nalazi negdje na polovici našeg puta obično se ovdje pravi nešto veća pauza koju neki iskoriste i da kušaju lokalne kulinarske specijalitete iz restorana smještenog kraj same vode. No, do povratka je ostalo još preko 30 kilometara pa valja biti oprezan u dužini pauze ili rizikovati vožnju zadnjim kilometrima u sumrak.
Stoga krećemo nazad, ali ovaj put ne glavnim asfaltnim putem već makadamskim koji se proteže dužinom nasipa što štiti od izlijevanja rijeke Trebižat. Divna podloga, ravna linija bez imalo uspona, vožnja kraj vode, pogled u daljinu… to je uistinu nešto najljepše što se može doživjeti na biciklu. U tom raspoloženju nastavljamo do kraja slijedeći lokalne puteve koji vijugaju između kuća sa ukusno uređenim baštama pa cijeli kraj izgleda pitoreskno, sasvim drugačiji od uobičajene predodžbe kakvu imamo o Hercegovini, spomenute na početku ove priče.
Ovu turu nazivamo jednostavno „Čapljina-Vitina“, mada joj bolje pristaje naziv „Dva vodopada“ uz podnaslov Kravica i Koćuša, a svakako da je najtačniji „Bajkovita Hercegovina“. I nemojte je propustiti nipošto.
